24/03/2025
CRNE VATRE
Mart, devedeset devete, "milosrdni"
svete....
Čekam da me pokriju crne vatre
i kroz svoj ponor u pepeo satre.
U mrak smo se skrili, "anđeli" premili.
Živim sa strahom, ali i dahom
kao vulkan gorim, pa se borim
da srce ne udara kao doboš ludi.
Šta smo, kad više nismo ljudi?
Jedini smiraj pod srcem mi raste.
I on se bacaka, udara, i bije.
To se moje dete u meni krije.
Nisam je još ni u zagrljaj primakla,
a ona je videla trake preko stakla.
Dok svijam na grudi njeno lice
čujem kako nebo paraju ptice,
te besne, strašne zlosnutnice.
Šta smo ti krivi, "anđele"premili?
I danas te vatre crnilom prete.
Zar nikad nećeš shvatiti svete
da se neki drugi igraju nama
kao sa pionima i marionetama?
Ko nam to sudi? To nisu ljudi.
Crne su vatre razarajuće ćudi.
Iz tople sobe dugmićima prete
da ćemo nestati sa ove planete.