13/08/2026
Neke od knjiga koje bi trebali proučavati.
Mekanska otkrovenja su počeli prevoditi Šejh Salih efendija Ibišević i sada nastavlja Ismail efendija Ahmetagić.
Šejh Salih efendija je rekao" kad bi samo 100 ljudi pročitali Mekanska otkrovenja, koje bi promjene, nastale kod nas".
" Ko bude čitao Mekanska otkrovenja a ne bude imao zikra, otići će u filozofe"!
"Čitajte, makar i ne razumijevali".
Nisam zapamtio drugi dio rečenice, ali shvatio sam da je u smislu, pojasni će ti se.
Biografija Eš- Šejhu-l-ekbera Muhjuddin Ibn Arebi:
Šejhul-Ekber Muhjiddin Ibn Arebi (1165–1240)
Rođen je u Mursiji, u Andaluziji (današnja Španija), a veći dio života proveo je putujući islamskim svijetom – od Andaluzije, preko Mekke, Sirije i Male Azije. Njegov duh je bio more u koje su se slijevale rijeke sufijske spoznaje. Učenjaci su ga prozvali Šejhul-Ekber – Najveći učitelj, jer je ostavio neizmjerno bogatstvo učenja o jedinstvu postojanja (vahdetu-l-vudžud), o tajnama Kur’ana, o stanjima i putovanjima srca.
Njegovo najpoznatije djelo su Mekanska otkrivenja (El-Futuhat el-Mekkijja), a pored njega i Dragulji mudrosti (Fusus al-hikam) i mnoge druge knjige. Ono što je posebno jeste da njegova pisanja nisu plod suhe logike niti ograničenog razuma, već nadahnuće koje se slivalo u njegovo srce dok je bio u zikru i potpunom predanju Allahu. Zato se kaže da se njegovi spisi ne mogu čitati samo očima i razumom, nego srcem koje se budi u spomenu Boga.
Njegova riječ je poput rijeke koja izvire iz beskraja – nije ona ograničena pameću, nego prostrana koliko i more zikra.
Definicija znanja iz I djela Mekanskih otkrovenja:
Ibn Arebi u više navrata razdvaja istinsko znanje od onoga što ljudi običavaju nazivati znanjem. On kaže otprilike ovako:
> „Nije znanje ono što danas ljudi nazivaju znanjem – to su sve pretpostavke i nagađanja. Pravo znanje je znati ono što se zbiva sada, u ovom trenutku. A to potpuno zna samo Allah, dželle šanuhu, Njegov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji ga iskreno vole i slijede.“
Ovim je Šejhul-Ekber ukazivao da se suštinsko znanje ne mjeri količinom pročitanih knjiga niti umnim raspravama, već sposobnošću srca da u sadašnjem trenutku prepozna Božiju volju, Njegov znak i Njegovo djelovanje.
Pravo znanje je, dakle, znanje prisutnosti (’ilm al-hudur) – svjesnost o Allahu u svakom dahu, u svakom događaju, u svemu što jeste.
Evo jednog kratkog sufijskog komentara na Ibn Arebijevu definiciju znanja:
Istinsko znanje nije gomilanje pojmova, teorija i uspomena iz prošlosti, niti nagađanje o budućnosti. Sve to ostaje u sjeni pretpostavki.
Znanje koje Šejhul-Ekber spominje jeste budnost srca – da u trenutku prepoznaš šta Allah čini s tobom i oko tebe.
Ako si u radosti – znaš da ti On daruje.
Ako si u iskušenju – znaš da te On podučava.
Ako susretneš čovjeka – znaš da ti je poslan s razlogom.
Takvo znanje se rađa samo u zikru, kad srce postane ogledalo u koje se odražava svjetlo Istine.
Zato Ibn Arebi kaže: samo Allah potpuno zna, i On to znanje spušta na Poslanika Muhammeda savs a potom ga okusi i onaj ko iskreno voli i slijedi Poslanika savs.
To znači: znanje nije sjećanje, znanje je živa svjesnost sadašnjeg trenutka, u kojem se otkriva Allah.
Poetska forma:
Znanje nije gomila riječi,
ni sjenka misli o jučer,
ni slutnja onog što će doći.
Znanje je sada,
tren u kojem dišeš,
odsjaj Milosti u srcu.
Onaj ko gleda očima ljubavi,
zna da svako stanje nosi Njega.
To znanje je Allahovo,
u Poslaniku ﷺ savršeno jasno,
a dotiče srca onih
koji ga iskreno vole i slijede.
✨ Znanje je budnost srca,
a budnost je zikr.
1. „Rabbi zidnī ʿilmā“ (Kur’an, Ta-Ha, 20:114)
رَبِّ زِدْنِي عِلْمًا
2. „Rabbi šrah lī ṣadrī“ (Kur’an, Ta-Ha, 20:25)
رَبِّ اشْرَحْ لِي صَدْرِي
🌹 Obje dove su bile i dova Allahovih poslanika – jedna za povećanje znanja, a druga za širinu i smirenost srca.
Preuzeto: Basca Duhovnosti - Ermin Cavkic