03/09/2026
Septembar me uvijek malo zaboli.
Ima to mjesto iznad želuca.
Tačka između praznog i srca.
Ljeti se bezbrižno ljuljuška.
Maše golim nogama po zraku.
Pijucka hladne napitke.
Čita od vodenih prstiju nabubrene knjige.
Sunča se sa svih strana.
Koža joj tamna i sjajna.
I miriše na kokos.
Onda svane septembar.
Kad se naviju satovi.
I prvi zaviju vjetrovi da najave kiše.
Ona zavežljaj spakuje i jugu krene.
Na mjesto njeno nalegne sjena,
uvelim lišćem pokrivena.
