22/07/2026
Hvala Zašto čitam?
“Krije u sebi neku tajnu lakoća s kojom svoje životne priče ispisuje Sabrija Karahmet.”
(Abdulah Sidran)
Posljednjih godina svaki put kad se brijem doživim šok. Gledam u ogledalu onog ćelavog lika sa sijedom bradom i postavljam pitanje: Bože dragi, ko li je on? Da je ogledalo ispravno onó bi trebalo da budem ja, ali... Ne... Nemoguće...
Kako ću onó biti ja kad je, me'ščini, tek prije desetak godina, jednog snježnog, novembarskog dana hiljadu devetsto sedamdeset prve, moj rahmetli dedo Zahir zaklao dva horoza, čuvši da mu se rodio Sabrija, prvi unuk?! Ne mogu onó u ogledalu biti ja kad mi je mama tek prije nekoliko godina kupila one plave čizme, brizele, koje su brže od najboljih klizaljki šibale niz mahalsku splizaljku. Nema šanse! Pa evo, prije nekoliko mjeseci babo nas je sve vodio u robnu kuću Zeničanka i, za one neke obveznice, meni i bratu kupio odjeću, i obuću, i knjige, i školski pribor, i još pride Iskrin kasetofon i kasetu 'Eto baš hoću' od Bijelog dugmeta. A tačno prije mjesec dana, dok smo se mi djeca igrali između dvije vatre, na autobusnu stanicu u Banloz došao je moj rođak Birno i viknuo:
"Marš kući svi!!! Umro Tito!!!"
Ja stvarno ne znam ko je onaj sjedobradi čovjek u ogledalu, al' znam da ono nisam ja, jer ja sam prošli mjesec na velikom odmoru, u osnovnoj školi Hasan Kikić u Tetovu, jednu prelijepu djevojčicu, moju prvu ljubav, pitao da mi bude cura... Otkantala me, naravno, ko hodžina kćerka tamburaša. Pa evo, nedavno, na moj petnaesti rođendan me je komšija Azher, na mojoj gitari Mengeš Melodia naučio svirati 'Boat on the river' od Styxa. Nisam ono ja u ogledalu boni, šta vam je?! Meni prekjuče poštar donese poziv za vojsku i reče: "Meni muštuluk, tebi Priština." Ma ono u ogledalu definitvno nisam ja? Eto...
Al, kad malo bolje pogledam... Ili ipak jesam? Ali otkud da tako odjednom ostarim? U nekoliko trenutaka. U nekoliko sekundi nestadoše dva zaklana horoza, brizele, Iskrin kasetofon i Eto baš hoću, Mengeš Melodija, između dvije vatre i poziv za vojsku. Nestade sve da bi se pojavio ovaj ćelavi, brkati, bradati mrgud u ogledalu.
Ustvari, nestade skoro sve. Sve osim onog najvažnijeg. One male, slatke djevojčice što me je u petom razredu otkantala između dva kabineta. Nju sam oženio.
*
Priče iz retrovizora
Čovjek iz ogledala
Sabrija Karahmet