25/11/2024
U svim DELFI i VULKANOVIM knjižarama, kao i u svim bolje snabdevenim knjizarama !
MIGEL DE UNAMUNO
Migel de Unamuno i Hugo (Bilbao, 1864 Salamanka, 1936) jeste jedan od najpoznatijih predstavnika španske Generacije Devedeset osam i tamošnjih pisaca dvadesetog veka. Kao devetnaestogodišnjak je diplomirao Književnost i Filozofiju na madridskom univerzitetu, a doktorirao je na baskijskom jeziku. U tri navrata je bio rektor Univerziteta Salamanke.
Između ostalog, objavio je više od deset romana (od kojih su na srpski prevedeni: Magla, Mir u ratu, Ljubav i pedagogija, Tetka Tula, Muškarac od glave do pete i Čovek), desetak esejističkih knjiga (Razmišljanja o Španiji: Madrid, Kastilja, Moja religija i drugi kratki eseji, Građanski rat i mir, Kako se pravi roman – koja se može čitati i kao roman -Suština Španije, Život Don Kihota i Sanča Panse: prema romanu Migela Servantesa Savedre), tri novele (Tri uzorne novele i prolog), priče (Pripovetke, Abel Sanćes i druge priče) i dva filozofska spisa (Agonija hrišćanstva i O tragičnom osećanju života).
U žanrovima poezije, dramskih tekstova (po desetak dela) i putopisa (sedam) nije prevođen na srpski, kao što to do sada nije bila ni njegova fikcionalizovana autobiografija Sećanja na detinjstvo i momačko doba.
Unamuno je tokom života izrazito menjao ideološke strane, što je diskretno vidljivo i iz njegove nefikcionalne produkcije, ali i u okviru skučenog prostora ove knjige. Od kraja devetnaestog veka bio je intelektualni militant PSOE (El Partido Socialista Español), a u doba Druge republike nezavisni poslanik socijalističko republikanske liste da bi na početku Španskog građanskog rata isprva bio na strani desnih pobunjenika. Međutim, razočaran njihovim zverstvima zbog kojih je ulagao proteste, na Univerzitetu Salamanke kao rektor je 12. oktobra 1936. pred salom punom uglednih frankista, među kojima su bili i razdražljivi vojni invalid Miljan Astraj i biskup Enrike Pla i Denijel, održao vrlo kritički govor o kojem i dalje kruže oprečne verzije, uključujući i kinematografska tumačenja poput onog u filmu Za vreme rata Alehandra Amenabara. Konsenzus je da su pojedini desničari posle Unamunovog govora krunisanog opasnim jezičkim ludizmom Pobedićete, ali nećete ubediti povadili pištolje, a Astraj uzviknuo „smrt inteligenciji!“ te da je pisca spasila supruga Fransiska Franka, Karmen, izvodeći ga iz sale. Međutim, ovo nije smetalo njenom suprugu da ga ubrzo posle incidenta otpusti s položaja rektora. Autor je preminuo 31. decembra iste godine.