02/10/2026
Upoznajte ljude koji stvaraju našu priču | 𝗚𝗼𝗿𝗮𝗻 𝗝𝗮𝗸𝘀̌𝗶𝗰́ 𝗶 𝗔𝗾𝘂𝗮𝘁𝗶𝗸𝗮: 𝗱𝗲𝘀𝗲𝘁 𝗴𝗼𝗱𝗶𝗻𝗮 𝘇𝗻𝗮𝗻𝗼𝘀𝘁𝗶, 𝘀𝘁𝗿𝗮𝘀𝘁𝗶 𝗶 𝗽𝗼𝗴𝗹𝗲𝗱𝗮 𝗶𝘀𝗽𝗼𝗱 𝗽𝗼𝘃𝗿𝘀̌𝗶𝗻𝗲
Neke se profesionalne priče ne dogode slučajno, nego prirodno izrastu iz djetinjstva, znatiželje i trajne povezanosti s rijekama. Za voditelja stručne i tehničke službe dr. sc. Gorana Jakšića, koji od djetinjstva živi uz ribe i s ribama, Aquatika je upravo takva priča. Mjesto u kojem se ribe, rijeke, znanost i osobna strast spojiše u životni i stručni put.
Još od faze ideje, planiranja, tijekom realizacije i kroz razdoblja koja su tražila strpljenje i povjerenje Goran je bio važan član tima ovog jedinstvenog karlovačkog projekta. „Nije bilo lako. Svi su bili manje više skeptični. Znali smo dolaziti u kasne večernje i jutarnje sate, ponekad i prespavati dio vremena, jer je sustav bio nov, svjež, neuspostavljen i silno izazovan. Ali pošto je sve to kod mene vezano uz djetinjstvo, ribolov, odrastanje, uz poeziju, hobi, nije mi bilo teško.“, prisjeća se početaka priče koja na samom početku nije bila osmišljena kao ustanova koja će imati i znanstveno opredjeljenje. „Vjerovao sam od početka da će znanstvena odrednica dati nove sadržaje i sretan sam jer je danas ostvareno sve što sam na početku zamišljao. Aquatika je dala jednu novu vrijednost, ne samo kao najuspješnija turistička ustanova u gradu po broju posjetitelja, nego se jako široko odredila u istraživačkom smislu, povezanosti sa sveučilištima, znanstvenim institutima, u Hrvatskoj, ali i šire, te na taj način može biti uzor drugim ustanovama u ovome gradu.“, ponosno priča zaljubljenik u istraživanja koji u Aquatici vidi mirno mjesto na koje svi vole doći, i starije i mlađe generacije: djeca, učenici, studenti i njihovi roditelji, političari, pustolovi i umirovljenici. „Svi oni vole osjetiti tu finu vibraciju, njenu duhovnu komponentu, vedrinu koja je potrebna ovom gradu.“, nastavlja pričati o Aquatici koju bi svakome tko ju posjeti prvi put rekao da tu čovjek može doživjeti prirodoslovlje na višoj razini.
„Kao što su nekada ljudi bili renesansni tipovi: i filozofi i matematičari i pjesnici i prirodoslovci, poput Ruđera Boškovića, mislim da se u Aquatici može doživjeti ta širina čak do granice da priroda preraste u kulturu, točno kako je naš sugrađanin, jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca i teoretičar književnosti Stanko Lasić rekao - Od prirode postajao sam kultura.“, govori nam ovaj rječiti znanstvenik iz renesansnog Karlovca.
𝗠𝗷𝗲𝘀𝘁𝗼 𝘂 𝗸𝗼𝗷𝗲𝗺 𝗽𝗿𝗶𝗿𝗼𝗱𝗮 𝗽𝗿𝗲𝗿𝗮𝘀𝘁𝗮 𝘂 𝗸𝘂𝗹𝘁𝘂𝗿𝘂
Aquatika kontinuirano, punih deset godina, daje značajan doprinos gradu Karlovcu, turizmu, obrazovanju, ali i znanosti. Tako su radeći na europskom znanstvenom projektu Onečišćenje okoliša i ljudsko zdravlje: fizikalno-kemijska analiza, toksičnost i modeli strojnog učenja, kojim rukovodi dr. sc. Snježana Herceg Romanić, u zadnje tri godine u suradnji s kolegama s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada iz Zagreba te Instituta za fiziku iz Beograda, publicirali desetak prestižnih znanstvenih radova. No, jedno je istraživanje ovom profesoru fizike i doktoru biotehničkih znanosti ipak u kategoriji najljepših, a pokazalo se i posebno značajnih.
Prisjeća se kako je s roniocem Marinom Jarnjakom istraživao mladice u gornjem toku Kupe, ali ih je Goranin Mladen Merkaš uputio u jedan mali pritok Kupe. „Kad smo došli tamo vidjeli smo ogromne mladice (endemske i ugrožene ribe iz porodice pastrva), duljine preko 1 m i mase od 10 do 15 kg. Tada smo pretpostavili da one zbog klimatskih promjena i visokih temperatura jednostavno odlaze iz Kupe i sklanjaju se u pritoke u kojima je tada, u srpnju, bila prosječna temperatura vode 13°C. O tome smo u zajedništvu s kolegama s Agronomskog i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta iz Zagreba napisali znanstveni rad najvišeg ranga (Q1) koji smo objavili u međunarodnom znanstvenom časopisu Aquatic Conservation: Marine and Freshwater Ecosystems, te poglavlje u knjizi Ecological Sustainability of Fish Resources of Inland Waters of the Western Balkans u ediciji Springer, pa na temelju zaključaka dali više preporuka, od kojih je jedna da se taj dio rijeke Kupice, koji se nalazi u šumovitom području, a koje djeluje poput golemih suncobrana, proglasi rezervatom u kojemu su ribe našle svoje utočište.“, prepričava proces istraživanja koji se može vidjeti i u tri velike infografike smještene nasuprot Velikog akvarija u Aquatici.
𝗘𝗻𝗰𝗶𝗸𝗹𝗼𝗽𝗲𝗱𝗶𝗷𝗮 𝗸𝗼𝗷𝗮 𝗛𝗿𝘃𝗮𝘁𝘀𝗸𝗼𝗷 𝗻𝗲𝗱𝗼𝘀𝘁𝗮𝗷𝗲
Istraživanja i znanstveni radovi bili su složen, ali lijep uvod u iznimno zahtjevan zadatak, a to je izrada enciklopedije naših slatkovodnih riba. Goran ga uspoređuje s procesom pisanja jednog znanstvenog rada. „Znači tko nije probao njemu je vjerojatno lagano. Tko je probao, on zna što to znači.“, s osmijehom govori o procesu nastanka enciklopedije dok ispred njega stoji tridesetak otvorenih knjiga i još toliko radova različitih autora. Svi oni bavili su se slatkovodnim vrstama i vrijedni su mu izvori u nastanku ovog jedinstvenog djela koje nastaje u suradnji s recenzenticom, ujedno mentoricom na doktorskom studiju prof. dr. sc. Marinom Piria, kojoj šalje opise dvije po dvije ribe kako bi ih pregledala, eventualno „ispeglala“ i potvrdila. A kako je uopće došlo do toga da Aquatika izdaje enciklopediju?
„Prije nekih sedam godina ovdje je bila dr. sc. Dobrila Habeković, ihtiologinja nekadašnjeg Instituta za ribarstvo. U to vrijeme smo objavili knjigu Slatkovodne ribe Aquatike koju je pročitala, pozvala me i rekla da bih trebao napisati i Slatkovodne ribe Hrvatske, jer je smatrala kako nije lijepo da takovo štivo imaju i Slovenija i Srbija i Bosna i Hercegovina, samo Hrvatska nema.“, prisjeća se Goran razgovora u Aquatici, ali i njihovih kasnijih susreta i druženja u Zagrebu tijekom kojih ga je uvjerila da krene u cijeli proces. „Prema zadnjem popisu kojeg su u vidu preglednog rada publicirale kolege s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, imamo 137 vrsta slatkovodnih riba, a što je pravo bogatstvo. No, ponekad monitoring ne potvrdi određenu vrstu, pa si postavimo pitanje o njezinu nestanku, izumiranju“, kaže ovaj strasni istraživač i uspoređuje nas s Engleskom koja ima pedesetak vrsta riba. Skoro tri p**a manje nego Hrvatska.
𝗞𝗿𝗯𝗮𝘃𝘀𝗸𝗮 𝗴𝗮𝗼𝘃𝗶𝗰𝗮 𝗸𝗮𝗼 𝗽𝗿𝗮𝘃𝗼 𝗺𝗮𝗹𝗼 𝗰̌𝘂𝗱𝗼 𝗸𝗿𝘀̌𝗮
S pogleda na knjige Gorana Jakšića vraćamo se u prostor Aquatike u kojemu mu je, kaže, najdraži akvarij s krbavskim gaovicama. „One žive samo u Hrvatskoj u Krbavskom polju, u nizinskim krškim vodotocima i jezerima, i nigdje drugdje na svijetu. Tako lijepo izgledaju, malene su, do 10 cm, i naprosto fantastične. Za vrijeme ljetnih mjeseci zbog presušivanja vodotoka povuku se u podzemlje, kao i zimi kad se povlače zbog mirovanja. Kada u proljeće padne kiša, i napuni se korito vodom, izađu van, nahrane se junački vodenim beskralježnjacima, i razmnožavaju, a tada mogu biti krasno obojene. Nevjerojatno, fascinantne su. Najviše ih ugrožava onečišćenje, isušivanje vodotoka i unos stranih invazivnih vrsta riba. U Hrvatskoj su kritično ugrožena vrsta. U akvariju se skrivaju među kamenjem, a što izgleda tako pećinski, i jako su otporne. Nekada sam mislio da će te malene ribe krša prve odlaziti, a pokazalo se da ih je evolucija napravila čvrstima, izdržljivima – nešto poput kršnih momaka i djevojaka“, nastavlja ovaj znanstvenik fasciniran životom ispod površine koji mnogi prvi put upoznaju tek u Aquatici.
I ako se njega pita, volio bi da svatko tko ih posjeti iz Aquatike ponese emociju vezanu uz sreću koju donosi obrazovanje i spoznaja. „Znači da se čovjek razlikuje od drugih živih bića, po tome što on može razlučivati stvari, može analizirati, shvaćati, nacrtati, pročitati, izračunati, raspravljati, sintetizirati, što ih može opjevati stihovima u pjesmi. Mislim da na taj način nema veće sreće za čovjeka, i volio bih da to svatko, jednim dijelom sebe, ponese iz Aquatike.“, zaključuje Goran čiji pogled najbolje pokazuje da je Aquatika puno više od prostora u kojem promatramo ribe. Ona je mjesto čuđenja, znatiželje, spoznaje i dubljeg razumijevanja nas samih te prirode koja nas okružuje.
